Bok, moje ime je Piko.

Dobrodošli na moju službenu web stranicu. Vjerujem kako ste me svi već upoznali kao youtubera koji obožava hranu, putovanja i dobar humor. Ova web stranica samo je produžetak toga. Ovdje se nalazi i moj službeni merch shop, pa ako netko želi postati dio Piko obitelji onda ga svakako posjetite. Također ovdje ćete pronaći i postove koje ću pisati u obliku bloga, kada za to dobijem inspiraciju, podijeliti sa vama neka razmišljanja, poglede na svijet i to bez cenzure. U svakom slučaju ovo je uz youtube, još jedno mjesto zabave, smijeha i snova. Svijeta u kojem je sve moguće. Svijeta u kojem nije bitno tko šta misli i tko će šta reći. Svijeta u kojem možemo biti što god poželimo.

Dobrodošli i uživajte...

 

 

Ogledalo ogledalce moje, najljepši na svijetu tko je?


          Siguran sam kako ne postoji osoba koja nije na svojoj koži osjetila kako je to biti ismijavan, izrugivan i vrijeđan. Mnogi su to osjetili u onoj najranijoj fazi, u djetinjstvu. Ja sam bio jedan od tih. Često puta su me ismijavali zbog mojeg izgleda, što zbog debljine, što zbog klempavih ušiju. Pa sam tako bio oslovljavan nazivima kao što su klempo, klempavi, prase, krmača, a nerijetko su i roktali u mojem prisustvu kako bi me povrijedili ili me čak udarali, vukli za uši, šamarali, podmedali nogu. Iako sam se na sve to smijao i nastojao prihvatiti njihove uvrede i ponašanje na naizgled humorističan način, duboko u sebi umirao sam od tuge i razočaranja. Tada su se počeli rađati i prvi kompleksi vezani uz fizički izgled. Počeo sam se uspoređivati s ostalim učenicima iz svog razreda i pitati se što je to na njima baš toliko drugačije da se njima nitko ne izruguje. Pa ne vidim da su njihove uši manje od mojih, a sigurno nisam bio ni najdeblji u školi pa opet iz nekog razloga odlucili su se okomiti baš na mene. Kako sam odrastao i ušao u pubertet ti sitni ožiljci iz prošlosti nastavili su se razvijati samnom. Kroz srednju školu a kasnije i fakultet u podsvijesti mi je ostalo ugravirano mišljenje i osjećaj kako su svi lijepši i zgodniji od mene i kako sam ja uvijek ružno pače u čitavoj toj priči. Svi dečki su uvijek imali djevojke a ja sam svim djevojkama bio samo fenomenalan prijatelj i rijetko išta više od toga. U meni su samo vidjele dragu, pristojnu i pouzdanu osobu koju nisu htjele izgubiti riskirajući ulazak u vezu samnom. No na kraju se ispostavilo da su to samo bile glupe priče i opravdanja jer ono što su zaista mislile bilo je "Nisi moj tip, predebeo si, ne sviđaš mi se".

          Odrastati na način da se sve vrti oko fizičkog izgleda te da si svijestan kako je tvoj izgled nešto nepoželjno, nije najlakša stvar na svijetu. Svi časopisi, videospotovi, tv, svi promoviraju samo lijepe djevojke i dečke, svi žele izgledati poput njih i biti s nekim tko izgleda poput njih. A gdje sam ja u čitavoj toj priči. Gledam sav taj "lijepi" poželjni svijet i u sebi umirem jer jedino što mogu je sanjati da ću jednog dana i ja tako izgledati. I tako sam sanjajući sebe u najljepšem izdanju zaista uspio utonuti u san koji je promijenio čitav moj život.

          Donio sam odluku da ću jednog dana izgledati tako dobro da će mi svi oni koji su me izrugivali, koji su mi nanijeli bol i zbog kojih sam se osjećao manje vrijedno, zavidjeti i požaliti zbog toga što su mi učinili. Osveta je postala najbolja i najveća motivacija, međutim nisam niti slutio da ako će se ta namjera ikome obiti u glavu da ću to biti ja.

          Puno više i detaljnije o svemu ovome doznati ćete vrlo uskoro u videu kojeg sam nakon dugo vremena razmišljanja ipak odlučio snimiti. Sjesti pred kameru, uključiti snimanje i otvoriti se pred čitavim svijetom o borbi s debljinom, anoreksijom, borbi za život nije bila baš najlakša stvar na svijetu, no, znajući da to nekome tko prolazi isto ono kroz šta sam i ja prolazio može pomoći, pružilo mi je onaj osjećaj da sam učinio nešto dobro. Zagrljaj i riječi "sve je uredu, ne brini" koje sam ja u jednom trenutku života trebao više od ičega a nisam ih osjetio niti čuo, sada ovim videom dajem svima onima kojima je to više nego potrebno.

          Živimo u svijetu u kojem je pojam "lijepo" presudan. Bilo da je riječ o kupnji obuće, odjeće, stana, kuće, životinje, vremena ili odabira ljubavnika ili bračnog partnera. Ma koliko god da je nešto dobro i kvalitetno sve to ide u drugi plan jer na prvom je mjestu samo i jedino samo izgled. Vrlo je malo onih koji onu unutarnju ljepotu stavljaju ispred fizičke, vanjske ljepote. Takvi su uistinu rijetki i mnogi će reći da je tako pošto i sami ne izgledaju najbolje, nemaju što ponuditi na vanjskoj razini pa stoga nemaju šta ni tražiti na toj vanjskoj razini.

          Bilo kako bilo, činjenica je da živimo u jednom vrlo površnom svijetu koji je svu svoju slavu postignuo isključivo na prolaznoj fizičkoj ljepoti. I dok tako plivamo u tom plićaku fizičkog svijeta tražeći razloge da budemo nesretni umjesto da vidimo, budemo zahvalni i posvetimo se onome što imamo, život nam protječe pred nosom. No, sve je to život. Sve je to dio jednog procesa kojeg zovemo život. A poanta je da učimo iz svega toga, no, da li smo nešto naučili svo ovo vrijeme? Jesmo? Zbilja?

          Danas i sada, mogu reći da ne zamjeram niti uzimam za zlo ništa od onog što mi je izrečeno ili učinjeno kako bi me povrijedilo i pregazilo. Ako sam nešto naučio to je da me nitko i ništa ne može uništiti ako ja to ne dozvolim. Dozvolio sam si biti ranjiv pa sam bio ranjen. Svoju ranjivost, tuđa mišljenja i uvrede koje i dan danas dobivam iskoristio sam i koristim kao najveću i najkorisniju motivaciju koja me svakim danom sve više vodi ka mome cilju, a on je, da prihvatim ono što se ne može promijeniti (druge ljude) i mijenjam ono što mogu mijenjati (sebe). A vjerujem kako su danas svi oni koji su zadovoljstvo pronalazili ili još uvijek pronalaze u omalovažavanju, vrijeđanju i izrugivanju mene, shvatili kako svojom mržnjom i ljubomorom samo dolijevaju ulje na vatru. Što više ulja dolijevaju to je plamen veći. A plamen je ništa drugo nego ljubav "žrtve" prema samome sebi koja s vremenom počne poprimati razmjere i razumijevanja za to što čine. A jednom kada razumiješ da sva njihova mržnja, ljubomora i potreba da pljuju dolazi s mjesta njihove vlastite nesigurnosti i manjka ljubavi tada im ne možeš nego oprostiti i poželjeti svu ljubav i sreću ovoga svijeta. U tom trenutku postaješ sve ono čemu se mnogi mole a što ne poznaju. Postaješ čisti BOG. Nadišao si ono fizičko koje je od ovoga svijeta bez obzira što si i dalje poput svih ostalih, od krvi i mesa, samo običan čovjek sa svojim manama i vrlinama.

          Volim vas svih. I šaljem vam svima puno ljubavi i pozitivne vibre. Budite što jeste i prihvatite sebe. Ako nešto želite i možete promijeniti, tada to i učinite. Ali samo ako je riječ o vama samima. Druge nema smisla mijenjati, na kraju krajeva, niti je moguće.

Budimo sretni jer to je ono nefizičko koje fizičko čini lijepšim.

          I tako sam ja nakon 14 mjeseci vegetarijanstva odlučio pojesti meso. Naravno da sam morao uključiti kameru i sve to zabilježiti kako bi svi oni koji me prate na mom youtube kanalu mogli doživjeti moje reakcije. Prvi obrok bila mi je miješana pizza, što nije nimalo čudno s obzirom da mi je pizza najdraže jelo. Nakon toga svratio sam do McDonaldsa kako bih se prisjetio dobrog starog Big Maca. Ono što sam primjetio je da mi je sve imalo nekako drugačiji okus. Poznat a opet drugačiji. No pretpostavio sam da sam to samo umislio pa sam već idući dan odlučio snimiti video u kojem bih pojeo 4 tisuće kalorija u Burger kingu pošto mi je kada su kvaliteta i okus u pitanju puno bolji od McDonaldsa. Mnogi se ne bi složili jer sam u videima puno više jeo Mek, ali to je samo zato jer ovdje gdje živim nema BurgerKinga. No, o ukusima se ne raspravlja.


          I tako je došao taj drugi dan kao i dostava Burgerkinga. Da skratim priču. Nakon što sam potrpao tu silnu hranu u sebe osjećao sam se tako bezveze i tako glupo. Bilo je fino ali ALI. Shvatio sam da je uistinu ono što svoj toj hrani daje onaj fini okus zapravo umak i brdo začina, stoga je svejedno kakva se pljeskavica nalazi između ta dva komada peciva, mesna ili vege. Ista stvar. Niti meso niti biljke nemaju neki extra okus ako se ne začine i ako ne plivaju u umacima. Pa u tom slučaju, ako mogu birati A MOGU I HOĆU, odabirem nastaviti sa vege ishranom jer ne samo da se osjećam bolje (psihički), već i fizički. Krvni nalazi su mi fenomenalni. Nikad nisam bio zdraviji. Lice mi nikad nije bilo čisto kao sada a koža mekša a moram se pohvaliti i da sam sve mlađi. Još malo pa ću krenuti u vrtić. 
Živimo u svijetu obilja i velikog izbora pa kad već mogu birati ja sam odabrao život i zdravlje. Dobar tek svim ma što god da jeli.

P.S.
U svojim videima koje ću ubuduće snimati pokazati ću vam koju hranu jedem, kako izgleda. Misliti ćete da vas prenkam i da jedem meso. Ali NE NE NE, to sve je vege hrana. I ne samo da izgleda predobro nego je i okus predobar. Savršen. I nemojte se zavarati, i veganska hrana može vas udebljati ako pretjerujete. Nisu svi vegani suhi ko štapići. To su samo oni koji dnevno pojedu dva zrna graška, ja ne jedem dva zrna graška, ja pojedem dvije tone, i to samo za predjelo.


Čitamo se i gledamo uskoro.

 

 

          Pozdrav svima, dobrodošli na moje službene web stranice. Vi upravo čitate moj prvi post. Službeno, PRVI POST i upravo zbog toga osjećam određeni pritisak pošto želim da baš on bude naj naj. No, kada bih čekao savršenu ideju za njega tada bi to potrajalo čitavu vječnost te on nikada ne bi ugledao svjetlo dana, stoga se bez previše razmišljanja bacam na pisanje onoga što vjerujem da vas svih zanima - Zašto sam nestao na društvenim mrežama? 

          Kao što vidite živ sam, zdrav i naravno i dalje vrlo kreativan no tu svoju kreativnost odlučio sam usmjeriti u nekom novom pravcu pošto su društvene mreže postale prenapučene stvarima koje me jednostavno ne raduju kao nekad prije, trendovi su jednaki teletubiesima a cjelokupan sadržaj je u najmanju ruku žalostan. Znam da će se mnogi složiti samnom.

          Mnogo toga se promijenilo, što je i za očekivati, jer tehnologija svakim danom sve više napreduje što se ne može reći i za čovjeka kao korisnika te tehnologije. Iako je čovjek uvjeren kako ukoliko posjeduje najnoviji smartphone i koristi neku ultra modernu/naprednu aplikaciju, ide ukorak s trendovima i napreduje no on zapravo zaostaje. Čovjek danas više nije taj koji konzumira tehnologiju već tehnologija konzumira njega. I dok živi u uvjerenju da mu je na raspolaganje dana paleta izbora u kojoj može pronaći ono što pridonosi poboljšanju kvalitete njegova života, istina je posve drugačija. On nema izbora. Jede što se baci pred njega i što mu je prezentirano u obliku zabave. Vjerujem kako ste već shvatili da ovdje govorim o društvenim mrežama. Količina informacija koja danas "vreba" na društvenim mrežama neopisivo je prezasitna upravo iz razloga jer je jednolična i ono vrlo bitno, izuzetno je loše kvalitete. Kako je moguće da u moru tolikih raznolikosti i tolikih mogućnosti vlada nešto isprazno, površno i dosadno. Što je najžalosnije takve stvari prozovu se trendovima i onda se šire brzinom vica po imenu "covid" koji je postao toliko fešn i trendy da ga svi pričaju, a smiju mu se samo rijetki.
Trenutno svjedočimo možda najvećoj pandemiji u povijesti čovječanstva. Pandemiji koja se zove "ljudska glupost" a ja vam najiskrenije mogu reći da otkako nisam na društvenim mrežama osjećam neopisivo olakšanje i sreću.
          U početku tog mog, pa slobodno ga mogu nazvati "odvikavanja od društvenih mreža" bilo je malih izazova. Primjerice, kada bih si pripremio neki fini obrok i još sve to lijepo servirao, nehotično sam već hvatao mobitel u ruke ne bih li objavio svoje "remekdjelo" no ubrzo sam shvatio kako u mom smartphoneu više nema niti jedne ikonice društvenih mreža, u trenutku kada je prst nehotično udarao na mjesto gdje je nekad bila ikona aplikacije. Suočio sam se s navikama koje su poprimile zastrašujuće oblike ovisnosti. No to je nešto što nije nastalo od jučer do danas. Da, bilo je naporno na početku no evo danas mogu reći da se osjećam baš super te da mi mobitel služi isključivo za poruke preko whatsuppa, telefonske pozive te emailove.


          Kada bih trebao izdvojiti jednu aplikaciju koja mi nedostaje to bi bio instagram i to iz dva razloga. Prvi je taj što mi se sviđa njegov format (pritom ne mislim na algoritam), a drugi, mnogo bitniji razlog je taj što mi je to bio jedan od izvora prihoda. No bez obzira na to, shvatio sam kako su moje mentalno zdravlje i sreća na prvom mjestu te sam izbrisao sve društvene mreže. Nisam jedan od onih koji će izbrisati samo nešto i prodati sam sebi priču kako ću preostale aplikacije umjerenije koristiti. Nema toga kod mene. Ili sve ili ništa. U ovom slučaju sve.
Znam da razumijete o čemu pričam i također znam kako ste svijesni da je virtuala samo oblik bijega od samih sebe i od dosade. No, kada sam donosio ovu odluku kroz glavu mi je prošlo sljedeće "Zar me ne bi trebalo biti sram samog sebe kada bih posegnuo za mobitelom u nastojanju da ubijem dosadu jer ne znam što sam sa sobom". Bježati sam od sebe znači biti dosadna, neambiciozna i nesretna osoba koja traži zabavu, ambiciju i sreću na društvenim mrežama u sadržaju i objavama onih koji furaju svoj ili nametnut im film o idealnom životu. Rijetki su u tom svijetu uistinu svoji, autentični a da su pritom sretni. Sve ovo ostalo samo je ona dobro poznata situacija "Slijepac vodi slijepca".

          U svom tom virtualnom čušpajzu primjetio sam kako je i moja inspiracija otišla u nekom bezveznom smjeru te se jedan dio mene počeo priklanjati trendovima i "nametnutom" ponašanju koje se očekuje radi lajka. Znaš ono kad gledaš sam svoj sadržaj i kažeš sam sebi "Brate mili da mogu sam bih sebe otpratio koliko sam dosadan i glup" e upravo to sam prilikom jednog razgovora priznao i mami, iste te riječio i ona se od srca nasmijala.
          I za kraj ovog mog prvog posta, sad kad sam iskenjao sve što mi se već neko vrijeme vrti po glavi, svim mojim ljudima koji me prate, koji su uz mene i koji su mi podrška, želim poručiti kako me osim na mojim službenim web stranicama mogu gledati kao i do sada na mom youtube kanalu. Hvala vam svima. Puno vas volim. Budite mi zdravi, dobri i pametni. Čitamo se i gledamo uskoro.

P.S.
Pametno dozirajte sadržaj koji gledate i ljude koje pratite. Ako vam netko služi kao primjer, uzor, inspiracija i motivacija na putu ka ostvarenju onoga što želite tada bravo za vas, no ako nekoga pratite samo zato jer ga prate svi i prodaje vam muda pod bubrege onda bravo za njega jer vas koristi na svom putu ka ostvarenju svojih a ne vaših snova. I za kraj, imam veliku potrebu naglasiti kako društvene mreže nikako nisu najveće zlo ovoga svijeta, već samo platforma na kojoj ga mogu širiti ili spriječiti oni koji kreiraju i konzumiraju taj isti sadržaj. Moć i odluka u glavama su svakoga od nas.